Ovako je sve počelo :)

<	ožujak, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (8)
Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (11)
Travanj 2012 (13)
Ožujak 2012 (11)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (10)
Studeni 2011 (11)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (6)

Opis bloga

zapisi o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu kod dječaka, iz pera jedne mame...

Linkovi

Ova majka nema formalnu edukaciju iz kineziologije ili psihologije ili bilo čega što bi je činilo iole kompetentnom za područje o kojem piše.
Ono što ova majka također nema je iluzija da su njeni tekstovi nekome potrebni, da bi ih uopće trebalo slijediti ili da njezino mišljenje ikoga zanima.
Ono što ova mama pak ima je puno i previše iskustva u pravim i krivim odlukama svih vrsta roditeljstva i općenito… You name it, she's been there.
Ova majka jednostavno voli pisati... pa ako vam se svidi, dobrodošli sretan

10 SAVJETA ZA RODITELJE

1. Pokažite interes, entuzijazam i podršku svome djetetu
2. Dajte ohrabrenje «svoj» djeci u toku utakmice
3. Dati ohrabrenje kako u pobjedi tako i u porazu
4. Poštovati trenerov način upotrebe igrača
5. Gledati na suca i ostale službene osobe kao na savjetnike – ne kritizirati sudačke odluke
6. Kontrolirajte svoje emocije
7. Pružite pomoć ako Vas to zamoli trener ili neka druga službena osoba
8. Pokazati poštovanje za rad u klubu
9. Ne pretjerivati u nabavljanju opreme
10. Mislite na to da vaše dijete igra nogomet, a ne Vi.

"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom."
K. Gibran

13.03.2014., četvrtak

Evo, prošli smo i tu famoznu brojku od 10.000 posjeta na blogu.
Postojimo nešto više od dvije i pol godine, no to je ipak jedna respektabilna brojka.
Šteta što nema više komentara, diskusija..no dobro, to valjda znači da se u svemu slažete s napisanim? sretan

Srdačan pozdrav svima, čekamo 20.000 posjeta mah

PRVI POST NA BLOGU, 18.08. 2011. - da utvrdimo gradivo!

Blog je namijenjen malim nogometašima NK Bjelovara iz 2002. godišta, njihovim roditeljima i svim ostalim znatiželjnim dobronamjernicima, a sa namjerom da se na jednom mjestu mogu naći sve obavijesti, rezultati, slike i ostale informacije . Isto tako, omogućeno je i dobrodošlo pisanje komentara.

Obzirom da tek startamo (iako smo formirani 2010.) pa nemamo nikakvih tabela, statistika , ni fotki ( ali bit' će, obećavam) stavljam vam jedan, nadam se, poučan i zanimljiv
osvrt na djecu u sportu.

Sport je važna ljudska aktivnost.
Garancija je zdravijeg životnog stila, potiče fizički i psihički razvoj i u nekoj mjeri je zaštita od negativnih utjecaja društva (droge, kriminala).
Zbog toga roditelji svoju djecu usmjeravaju u sport. Samoj djeci i mladima on omogućava zanimljiva putovanja, sklapanje prijateljstava i zabavu.

Nadalje, tu je i njihova motivacija da uče nove i unaprijede već usvojene sportske vještine, te da uživaju u izazovu sportskog nadmetanja.
Ipak, sami smo svjedoci da mladi ne ustraju uvijek u sportu, a najčešći razlog je taj što se prenaglašava pobjeđivanje, više pažnje posvećuju se u tom trenutku sposobnijima, ostali se osjećaju zanemareno i zapostavljeno, čak i neuspješno, te odustaju od sporta.
Takvo naglašavanje uspjeha povećava napetost, anksioznost i stres kod djece, često tako velik da se djeca ne znaju nositi s njime, pa je i to razlog odustajanju. Oni koji pak ostanu u sportu, mogu već vrlo rano razviti neadekvatne načine kako se nositi sa svim tim simptomima, koji ih mogu pratiti do kraja sportske karijere i umanjiti užitak bavljenja sportom.

Čest slučaj, kada govorimo o mladima u sportu, je prisutnost roditeljskog pritiska. Oni imaju visoka očekivanja od svoje djece, naglašavaju im važnost postizanja uspjeha, te ih “tjeraju” da ustraju u sportu. Ukoliko se to ne ostvari, znaju biti verbalno (čak i fizički) nasilni. Obično se roditelji tako ponašaju kada se identificiraju s djetetom i njegovim bavljenjem sportom toliko da izgube granicu, pa ne znaju da li se dijete natječe ili oni. Na taj način kroz dijete žele ostvariti neke svoje neostvarene ambicije u sportu. Na žalost, takvi roditelji nisu svjesni svoga ponašanja.

Dragi roditelji, nemojmo djeci nametati teret borbe za naše odobravanje i ljubav na sportskom terenu. Riješimo se svake kompetitivnosti i želje da vidimo svoje dijete kako uspijeva u sportu . Vjerojatno su to naše želje i težnje a ne njihove. Imali smo svoju priliku, sad dajmo njima njihovu i budimo im podrška u svemu što rade, kako god to rade. Dajmo im do znanja da naša ljubav ne ovisi o njihovom sportskom uspjehu.

Važno: U niti jednom trenutku nemojmo zaboraviti da se tamo, na travi ili u sportskoj dvorani, prije svega izgrađuju djeca kao osobe a tek onda možda u nekim slučajevima i vrhunski sportaši!
Nemoguće je da svi budu prvaci, ali čak i oni koji nisu prvaci trebaju roditelje koji su ponosni na njih bez obzira na sve.

I za kraj, pustimo trenera da radi ono što najbolje zna, da izvuče maximum iz njih, omogući sve najbolje moguće uvjete za uspjeh ali i za siguran, miran i prije svega veseljem i pozitivnim iskustvima ispunjen razvoj u sportu.

Toliko od mene,
mamma twins

- 16:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.