naša nogometna avantura

< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (8)
Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (11)
Travanj 2012 (13)
Ožujak 2012 (11)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (10)
Studeni 2011 (11)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (6)

Opis bloga
zapisi o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu kod dječaka, iz pera jedne mame...

Linkovi




Ova majka nema formalnu edukaciju iz kineziologije ili psihologije ili bilo čega što bi je činilo iole kompetentnom za područje o kojem piše.
Ono što ova majka također nema je iluzija da su njeni tekstovi nekome potrebni, da bi ih uopće trebalo slijediti ili da njezino mišljenje ikoga zanima.
Ono što ova mama pak ima je puno i previše iskustva u pravim i krivim odlukama svih vrsta roditeljstva i općenito… You name it, she's been there.
Ova majka jednostavno voli pisati... pa ako vam se svidi, dobrodošli sretan

10 SAVJETA ZA RODITELJE

1. Pokažite interes, entuzijazam i podršku svome djetetu
2. Dajte ohrabrenje «svoj» djeci u toku utakmice
3. Dati ohrabrenje kako u pobjedi tako i u porazu
4. Poštovati trenerov način upotrebe igrača
5. Gledati na suca i ostale službene osobe kao na savjetnike – ne kritizirati sudačke odluke
6. Kontrolirajte svoje emocije
7. Pružite pomoć ako Vas to zamoli trener ili neka druga službena osoba
8. Pokazati poštovanje za rad u klubu
9. Ne pretjerivati u nabavljanju opreme
10. Mislite na to da vaše dijete igra nogomet, a ne Vi.


"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom."
K. Gibran

13.03.2014., četvrtak

"Prostora za napredak doista ima, i na proljeće očekujem ekspanziju!"

Rekli su nam:
- da nazadujemo u nogometnom razvoju (ovo je oksimoron, znam)
- da nam nedostaje kvalitete, agresije i borbenosti
- da imamo strah od lopte i ne možemo sastaviti tri poštena dodavanja
- da nam je obrana loša a napad statičan
- da nemamo ni jednog vanserijskog igrača koji impresionira nogometnim znanjem
- da bi pola igrača iz ekipe trebalo ozbiljno trebalo porazmisliti o bavljenju nekim drugim sportom gdje nema rekvizita
- da igramo otprilike kao i seniori Dinama (dakle kad god se krenu braniti prime gol)
- da s trenerom koji je istina, najljepši u ŠN Bjelovar, ali ne zna vikati i psovati tokom utakmice, nećemo daleko stići
- i da toliku količinu mozgova (roditeljskih – op.a.) nisu već dugo vidjeli na jednom mjestu.

Usprkos tome ( i u inat tome!) naši su dječaci u prošla dva tjedna odigrali pet prijateljskih utakmica i upisali četiri pobjede!
Redom:
1. NK SLAVEN BELUPO - NK BJELOVAR 0 : 1
2. NK BJELOVAR – NK ROVIŠĆE 2 : 0
Strijelci : Podravec, Kunštek,
3. NK BJELOVAR 2003 – NK BJELOVAR 2002 1 : 5
Strijelci: Ljevar, Kunšek 3, Kliček
4. NK VRBOVEC – NK BJELOVAR 3 : 7
Strijelci : Škojo 3, Kliček 2, Ljevar, Podravec
5. NK BJELOVAR – NK GARIĆ 1 : 2
Strijelac: Ljevar
Neću puno pisati i analizirati, ponajviše zato što na nekim i nisam bila, ali rezultati sve govore. Kao i ova izjava našeg trenera navedena u naslovu!
Lijep pobjednički niz koji su nam prekinuli Gareščani, ali samo zato što je ta utakmica bila treća u nizu u tri dana, pa je bilo vidljivo da su naši dečki fizički iscrpljeni.

Paaaa… neka pati koga smeta!pjeva





Igrali: Đorđević, Franković ,Mikulić, Ljevar, Kunštek, Sučić, Kliček, Kliček, Petak, Podravec, Kirin,Janković, Lovrić,Sabljić, Škojo, Palijan, Matoš, Crnčić,
Trener: Momir Ljubić



Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost. A za ovo prvo i nisam tako siguran.
Ovako otprilike glasi poznata izjava Alberta Einsteina i baš se lijepo uklapa u našu utakmicu koju smo odigrali sa NK Vrbovcem.
Naime, taman kad, nakon pet godina praćenja i gledanja dječjih nogometnih susreta, pomislite da ste vidjeli sve briljantne poteze koji ljudski rod može smisliti,
od nepravednih i čudnih suđenja, arogantnih trenera, neprijateljski raspoloženih roditelja navijača … pojavi se nešto novo.

Trener NK Vrbovca je utakmici pristupio kao da je, u najmanju ruku, poveo svoje igrače u križarski rat protiv povijesnih istina.
Što reći na kvalitetu kad igrači neprestano rade faule, udaraju naše po nogama i kad nemaju loptu, kad protivničkim igračima spolno opće s majkama a trener to ne sankcionira, kada taj isti trener raspravlja s protivničkom publikom i prijeti izbacivanjem s igrališta …elementarna nepristojnost.
Toliku količinu agresije i bezobrazluka u igri nisam još nikad vidjela.
Prestrašno za gledati. (Pogotovo ako ste djeci zaboravili spremiti štucne pa igraju bez kostobrana!)

Srećom, NK Bjelovar igra nogomet 21. stoljeća i ima malo drugačijeg trenera.
Iako vam se, kad vidite da vam je dijete u direktnoj opasnosti od ozbiljne povrede, javlja onaj primitivni nagon da nekom razbijete nos – ipak ste ponosni što vam je dijete dio jedne dostojanstvene , kulturne ekipe koja se civilizirano ponaša kamo god ode, gubili ili pobjeđivali, na terenu ili izvan njega.

Za kraj, evo jedne izjave naše velike sportašice.
Meni je ovo definitivno najsmješnija sportska izjava ikad. Mame će se složiti sa mnom.




mah

- 15:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.