Trenerska posla

<	veljača, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (8)
Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (11)
Travanj 2012 (13)
Ožujak 2012 (11)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (10)
Studeni 2011 (11)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (6)

Opis bloga

zapisi o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu kod dječaka, iz pera jedne mame...

Linkovi

Ova majka nema formalnu edukaciju iz kineziologije ili psihologije ili bilo čega što bi je činilo iole kompetentnom za područje o kojem piše.
Ono što ova majka također nema je iluzija da su njeni tekstovi nekome potrebni, da bi ih uopće trebalo slijediti ili da njezino mišljenje ikoga zanima.
Ono što ova mama pak ima je puno i previše iskustva u pravim i krivim odlukama svih vrsta roditeljstva i općenito… You name it, she's been there.
Ova majka jednostavno voli pisati... pa ako vam se svidi, dobrodošli sretan

10 SAVJETA ZA RODITELJE

1. Pokažite interes, entuzijazam i podršku svome djetetu
2. Dajte ohrabrenje «svoj» djeci u toku utakmice
3. Dati ohrabrenje kako u pobjedi tako i u porazu
4. Poštovati trenerov način upotrebe igrača
5. Gledati na suca i ostale službene osobe kao na savjetnike – ne kritizirati sudačke odluke
6. Kontrolirajte svoje emocije
7. Pružite pomoć ako Vas to zamoli trener ili neka druga službena osoba
8. Pokazati poštovanje za rad u klubu
9. Ne pretjerivati u nabavljanju opreme
10. Mislite na to da vaše dijete igra nogomet, a ne Vi.

"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom."
K. Gibran

22.02.2014., subota

Godina odmiče, prvenstvo još nije počelo, naša hrabra mala ekipa baš i nema puno utakmica pa nemam o čemu pisati.
Ali kako reče Platon, oni koji žele pjevati, uvijek će naći pjesmu… tako je i sa mnom :)

Inspiracija za ovaj post je slučajan susret sa jednim „starim“ trenerom ( samo po godinama).
Nakon niza bavljenja trenerskim poslom izjavio kako je tek kasnije spoznao da je na početku svoje karijere trenirao svoje sportaše na način kojim bi ustvari ojačao svoje „ja“.
Uživao je u moći koju mu je pružala trenerska pozicija i sve što je dovelo u pitanje njegov autoritet primao je kao osobnu uvredu.
Treniranje mu je omogućavalo neprestano natjecanje s drugim trenerima i dokazivanje sebe (posredno) preko svojih sportaša.
Natjecanje nije prihvaćao kao priliku vidjeti tko je bolji sportaš , za njega je svrha natjecanja bila vidjeti tko je najbolji trener!
Kad bi njegovi sportaši pobijedili smatrao je to svojim osobnim uspjehom a kad bi izgubili samo ponekad bi to prihvatio kao svoj neuspjeh, a većinom bi krivio druge.
Mudro, ha?
Zašto svi treneri svoju pažnju usmjeravaju isključivo na pobjedu?
Koju su cijenu za to spremni platiti? Stavljaju li imperativ pobjede ispred zdravlja i osobnog razvoja svojih sportaša?
Moguće je da zbog toga što podliježu pritisku javnosti, svojih financijera, samih sportaša ili njihovih roditelja.

Psihologija kaže da „ ako treneri povezuju svoju vlastitu vrijednost kao cjelovite osobe s pobjedama i porazima njihovih momčadi, pobjede za njih postaju presudno važne, a poraz je direktna povreda njihove samovrijednosti – oni su u cijelosti orijentirani prema sebi tj. više ih nije briga što mogu učiniti za svoje sportaše nego vode računa o tome što njihovi sportaši mogu učiniti za njih.“

Vlastita vrijednost je ono najvažnije što imamo i razumljivo je da ćemo se do krajnjih granica založiti ne bi li tu vrijednost zaštitili, ojačali i održali, ali ne treba izgubiti iz vida ni druge vrijednosti osim poslovnih - biti uspješan otac, dobar ljubavnik, pouzdan prijatelj, korektan susjed, kulturno produhovljen, široko obrazovan, human, zabavan za društvo… ( sasvim je slučajno, al´ upravo sam opisala savršenog muškarca cerek

)
Jedno zanimljivo istraživanje provela je Udruga trenera Kanade, pokazalo je da treneri pokazuju sklonost ocijeniti sebe znatno efikasnijim i stručnijim nego što to smatraju njihovi sportaši.
Pri tom je najzanimljivije da treneri koji su „proizveli“ najviše uspješnih sportaša i bili visoko ocijenjeni od strane struke, skloni sami sebe nisko ocijeniti. (Jesam rekla da istraživanje nije bilo u Hrvatrskoj?)

Ova činjenica ukazuje ili na to da je skromnost važna karakteristika u trenerskom poslu ili da najbolji treneri priznaju da im je ostalo još toga za naučiti i usavršiti.
Trenerski se posao neosporno ubraja u vrlo teške profesije iako ga mi laici ne smatramo takvim i skloni smo ga podcijeniti.
Zato često neprimjereno reagiramo i zato pišemo blogove. :)
Netko je davno rekao da je značajna stvar promatrati sebe onako kako nas drugi doživljaju – to je izazov koji se nameće u svim međuljudskim odnosima.
Pa, let's try , svi.
Možda negdje uvidimo pogrešku.
Kao i ovaj „stari“ trener s početka priče.

Svi naši treneri, kojima možemo zahvaliti za ono što smo danas :)

Srdačan pozdrav svima mah

- 21:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.